samo petnaest minuta, Poljaci pretvaraju trg u pazarni dan. Prodaju sve što neko hoće da kupi, a najviše sitnice iz prtljaga; cenjkaju se i nadmeću sa meštanima. Očigledno, nemaju dovoljno novaca za putovanje, a već su odavno prešli onu granicu kada se čovek usteže i stidi bede u koju nije zapao svojom krivicom. Odmah se vidi ko je od njih rođeni trgovac, ko trgovac od zanata, a kome je sve to neprijatno. Usred te gužve stoje poput nežnog ostrvceta dvoje: plavokosa devojka i mladić paperjaste brade. Romeo i Julija iz Gdanjska. On prodaje malu filmsku kameru, a ona mu čuva strah. Vidi se da nisu šverceri, i da im je žao što moraju da se rastanu od svoje dragocene sprave. Mladić, inače, ima izgled sineaste, ali ova situacija u kojoj se iznenada našao ne liči ni na jednu sekvencu iz Kinoteke. To je, najzad, život! Neki debeljko razgleda sa gađenjem kameru i, kao da čini neku uslugu, kupuje je za deseti deo stvarne cene. Mladi Poljaci se vraćaju u autobus oborenih glava. Čini mi se da kao da su izdali svoj ljubavni film.