Knjige
Momo Kapor

Skitam i pričam

  • b2030851686je citiraoпре 4 године
    Onda kada nas život natera da iz kuće iznesemo poslednje stvari i stanemo iznad njih dotučeni, najzad spokojni što niže ne možemo pasti i što nam više niko ne može ništa!
  • b2030851686je citiraoпре 4 године
    Jer ako niste ništa značajno učinili u svom veku, dovoljno je već i to da ste uspeli da živite u Beogradu
  • Nikola Djordjevicje citiraoпре 2 године
    Na tom mestu, kaže, nema ni kuća, ni automobila, ni vode, ni struje, ničega! Do tog pustog mesta nemoguće je stići kopnom; njega će dovesti barkom i ostaviti na kamenoj obali. Samo more i masline. Fantastično! Pitam ga šta će da pije, a on mi kaže da će piti samo vino. Loviće ribu. Dizaće se u zoru, a legati sa prvim mrakom.
  • b3611360172je citiraoпре 2 године
    „Neki ljudi stare kao kaljače, a drugi kao katedrale!“
  • Stefan Konceptje citiraoпре 2 године
    Postajemo svesni vrednosti nekih sporednih stvari tek onda kad ih privremeno izgubimo. Čim se podignem avionom iznad Beograda i ugledam ga kao hrpu dečjih kockica za slaganje, zaboravljam sujetnu vrtešku intriga i interesa, karijera, polemika i značajnih imena… Ma koliko da sam povređen, smetnem s uma nepravde i uvrede; zar je to uopšte važno? Moj gnev se gubi u prostranstvu ritova i moru trava što okružuju grad.
  • Jelena Dinićje citiralaпре 3 године
    Pravila savremenog lepog ponašanja zabranjuju, naime, bilo kakve izlive nežnosti, koja se obično tumači kao otkrivanje slabih mesta potencijalnom protivniku.
  • Jelena Dinićje citiralaпре 3 године
    Ako je zaista lepše na selu, zašto bi onda, kog đavla, svakog dana hiljade seljaka ostajalo zauvek u gradu? A ako je lepše u gradu, zašto onda svakog vikenda hiljade rođenih građana bezglavo beže u sela?
  • b2030851686je citiraoпре 4 године
    Knjige su slične ženama: odmah se oseti kad nisu voljene i poštovane.
  • Mje citiraoпре 3 месеца
    Ne treba se plašiti samoće. Ona je plemenita, ona je deo našeg života, baš kao i okupljanje. Ali nju ne može svako da izdrži! Ona nije za slabe, koji neprestano moraju da budu okruženi drugima da bi zaboravili koliko su slabi.
  • Nikolaje citiraoпре 3 месеца
    samo petnaest minuta, Poljaci pretvaraju trg u pazarni dan. Prodaju sve što neko hoće da kupi, a najviše sitnice iz prtljaga; cenjkaju se i nadmeću sa meštanima. Očigledno, nemaju dovoljno novaca za putovanje, a već su odavno prešli onu granicu kada se čovek usteže i stidi bede u koju nije zapao svojom krivicom. Odmah se vidi ko je od njih rođeni trgovac, ko trgovac od zanata, a kome je sve to neprijatno. Usred te gužve stoje poput nežnog ostrvceta dvoje: plavokosa devojka i mladić paperjaste brade. Romeo i Julija iz Gdanjska. On prodaje malu filmsku kameru, a ona mu čuva strah. Vidi se da nisu šverceri, i da im je žao što moraju da se rastanu od svoje dragocene sprave. Mladić, inače, ima izgled sineaste, ali ova situacija u kojoj se iznenada našao ne liči ni na jednu sekvencu iz Kinoteke. To je, najzad, život! Neki debeljko razgleda sa gađenjem kameru i, kao da čini neku uslugu, kupuje je za deseti deo stvarne cene. Mladi Poljaci se vraćaju u autobus oborenih glava. Čini mi se da kao da su izdali svoj ljubavni film.
fb2epub
Prevucite i otpustite datoteke (ne više od 5 odjednom)