bookmate game
Nada Marinković

Jasna Poljana

Obavesti me kada knjiga bude dodata
Da biste čitali ovu knjigu otpremite EPUB ili FB2 datoteku na Bookmate. Kako da otpremim knjigu?
„Ponekad mislim da sam opsednuta životom i ljudima. Svet nije lep zbog onoga što je u njemu večno lepo i što nepromenljivo stoji nasuprot naših raspoloženja; lepotu sveta čine ljudi, oni uspeli i oni izuzetni. To sam najpre otkrila slučajno, u času zbunjenosti i usamljenosti, kada sam umesto bekstva izabrala traženje. Posle je došla svesna želja da takve ljude sretnem, neki su mi sami dolazili na put.
Saznala sam i to da postoji jedna klasa ljudi, čvrsto povezana istim težnjama i shvatanjima, iako podeljena nacionalnostima, čak i rasama. Oni prolaze mimo nas i žive među nama, i, često, tek kada iščeznu, po svetlom tragu koji je ostao iza njih mi shvatamo koliko su jači od svoje smrti. Tada je kasno da ih darujemo i da ih žalimo, ostaje samo da prihvatimo bogatstvo koje su nam ostavili.
U vremenu u kome živimo ovakve reči čine se, možda, preteranim. Međutim, takvi izuzetni ljudi postoje i ja sam ih sretala. Oni su kao oaze svetlosti, kao čiste i jasne poljane na kojima svako može naći onu neophodnu meru spokojstva nužnu da se življenje ne pretvori u lutanje. Posmatrati svet, čitati knjige, naslove s prvih stranica novina, i misliti šta ovaj ili onaj čovek koga poštujemo, čiju misao volimo, o tome kaže. Ne biti sam u nespokojstvu i brizi, u razočaranju, u svim tim protivurečnostima koje se oko nas stežu kao ledeni obruč. Ništa se ne može graditi bez poverenja: ni ljubav ni prijateljstvo, niti bilo kakvo delo zajednice; poverenje je ona gvozdena konstrukcija koja telu građevine omogućava stamenost i život. To poverenje ne živi ni u pticama ni u bilju, čovek je njegov bujni ili usahli izvor. Eto, jedino zato idem stopama čoveka, vreme mi je pokazalo da put nije pogrešan. Htela bih jednom da ih sve saberem i opišem, one viđene i značajne, i one, po merilu sveta, sasvim beznačajne; tako bi se moglo dokazati da svet u kome smo živeli nije bio lišen bogatstva i zračenja, ako su se ona želela i htela otkriti.“
Ova knjiga je trenutno nedostupna
238 štampanih stranica
Prvi put objavljeno
1963
Godina izdavanja
2014
Da li već pročitali? Kakvo je vaše mišljenje?
👍👎

Utisci

  • Andreaje podelio/la utisakпре 8 година
    👍Vredna čitanja

  • Kalinaje podelio/la utisakпре 8 година
    👍Vredna čitanja
    💡Poučna

Citati

  • Žika Cvejićje citiraoпре 10 месеци
    Seljak je pričao kako je istukao ženu. Podigao joj je suknju i korbačem „udario boju“. Lav Nikolajevič se zacenio od smeha na taj njegov izraz. „Zašto tučeš ženu?“ pita on. „To nije lepo.“ „Ne mogu drukčije da je oslobodim nesanice“, kaže seljak. „Kako?“ pita Lav Nikolajevič. „Zar nije ništa skrivila?“ „Uznemirila se“, objašnjava mužik, „a dok se ne završe radovi u polju, ja nemam snage za nju. Zato sam je istukao.“ Lav Nikolajevič se smejao do suza pričajući prijateljima ovaj događaj. „Drugi šibaju sebe“, komentarisao je. „Treba istući ženu.“
  • Žika Cvejićje citiraoпре 10 месеци
    Tolstoj je izgubio majku kada je imao samo dve godine, ali njena uspomena pratiće ga do kraja života. Ta izvanredna Marija Volkonska, koja je po muškoj lozi vodila poreklo od Rurika, udala se prilično pozno za osiromašenog grofa Nikolu Tolstoja, šest godina mlađeg od sebe. Mužu, koji je nije voleo, iako je imao dobru volju da je zavoli, donela je u miraz imanje Jasnu Poljanu, svoje retko obrazovanje i želju da ga osvoji. Ali to nije bilo lako, jer su devojački snovi Tatjane Jergoljske, siročeta odraslog u domu Tolstojevih, bili od najranije mladosti okrenuti Nikoli, a ta njena ljubav za porodicu nije predstavljala tajnu. Ipak, svojom nežnošću i taktom, retkom dobrotom srca, mlada gospodarica Jasne Poljane uspeva da ih sve pobedi. O toj ženi, njegovoj majci, koja je poznavala matematiku, astronomiju, koja je bila poliglota, izvanredno svirala klavir i razumela se u slikarstvo, Tolstoj je svakodnevno slušao priče koje su učvršćivale njegovo obožavanje.
  • Žika Cvejićje citiraoпре 10 месеци
    * * * * *

    Istine života, čuvane u knjigama, nalaze se pre svega u ljudima i prirodi koja ih okružuje. Ovde je to naročito uočljivo. Mesto je nekad bilo usamljeno, ali na putu ka velegradu i morskoj obali. Jedan red drvenih kuća sa šindranim krovovima, i to je sve. Ostajući izdvojen i neometan, čovek je odavde mogao bez teškoća da prati talasanje života. Sred duboke tišine, stvari nisu mogle imati lažnih odjeka, a mali talasi nisu se mogli činiti burom.
fb2epub
Prevucite i otpustite datoteke (ne više od 5 odjednom)