Ali i misli imaju godišnja doba, i ona nije mogla da zaustavi ono što je izbijalo iz podzemlja njenog uma. A kakve su bile njene misli? Šta je sakupljala u tajnosti, sa osećanjem krivice? Šta li je držala i podizala prema svetlosti da bolje vidi, i šta je ispuštala što je brže mogla kao da je vrelo na dodir?
Ova poslednja vrsta misli rasla je poput cveta s vatrenim laticama. Palile su travu oko sebe. Pekle su od korena do prašnika.