Duž oštrog noža leti ptica

. U tim trenucima s Jelenom i njenim knjigama pojavljivao se odmak i mir u koji sam se mogla

Sada je sve pitomije i bolje, a poslije će se naglo survati u mrak. Sada je dobro i šta god da čovjek vidi pred sobom, u šta god da se zagleda, biće ga manje strah i biće mu lakše nego da se to desilo koji sat prije ili poslije.

Zaboravili smo kuću i prethodni život i svoju sobu i prijatelje i sebe smo zaboravili usput, truckajući se po seoskim putevima.

Leptiri, mravi i jaganjci su u odnosu na nas bili blagonakloni prema Mileninim pričama. Uskraćeni za otrov kakav raste samo na ljudskom jeziku

Duž oštrog noža leti ptica

mrdneš li ode prst

zato ti stisak mora biti čvrst

Roditelji se ne petljaju previše u moje vaspitanje. Baba je uvijek tu.

Seoska prašina se teško spira sa stvari, odjeće, ljudi, ona se uvlači u nos, u grlo i u pamćenje.

Još sam mlada i riječi i vrijeme za mene imaju težinu i neograničenost u trajanju. Još ne znam da je ljudsko zauvijek krhko, prolazno i sklono habanju.

Naša stvarnost je sva u pretpostavkama i nagađanjima, odavno ima iskrivljene konture i mi se oblikujemo prema tim krivinama i tješimo da smo još normalni, da smo još ljudi.

Pokušavam upamtiti da sa sobom nosim samo sitne stvari i početke. Kuće su nepraktične. Planiram budućnost bez njih, bez gubitaka, punu novih početaka. U toj računici već gubim djetinjstvo, ali to još ne znam.