Kosančić je, kao mali, od romejskog monaha lutalice koji mu je bio učitelj grčkog, čuo priču o tome kako je Noje, nakon što se njegova barka nasukala na mitsku planinu Ararat, pustio gavrane da provere da li se voda povukla. Gavrani su se stalno vraćali jer nije bilo suve zemlje na koju bi mogli da slete. Tako su oni, hotimice, postali donosioci loših vesti. Zato je Noje, u svojoj premudrosti i blagoslovu Gospodnjem, odlučio da umesto njih pusti golubice. One su odletale i nikad se nisu vraćale. Umirale su u naporu da ispune zadato poslanje. Gavrani nisu bili bića od tog soja: oni su živeli kako bi svom gospodaru doneli zao glas.