Plaža od ružinih latica

nikada ne biste trebali odustati jer ćete na kraju uvijek pronaći ono što tražite.

Ono čega se najviše bojim je ljubav. Kada nekom kažete da ga volite, onda mu dajete dozvolu da vas povrijedi. Zvučim cinično i ogorčeno, ali sjetite se svega lošeg što su ljudi učinili u ime ljubavi. Sjetite se svih ljudi koje ste voljeli i koji su vas povrijedili. Ljubav je poput emocionalne inačice zelene karte za loše ponašanje. Ljudi smatraju da vas mogu povrijediti i da je to u redu jer su to učinili iz ljubavi. Ili smatraju da vam mogu lagati jer to čine zato što vas vole i žele vas zaštititi. Ili smatraju da vas mogu napustiti jer idu u potragu za ljubavlju i nikada se više ne vrate.

Ovo je jedini dokaz da sam još živa: njegove me riječi ubijaju. Njegove su riječi poput kamiona koji me udario u punoj brzini, i ja sam na rubu, ali ne i mrtva, jer me boli, i svaka riječ koja napušta njegova usta iznova me ubija

nikada ne biste trebali odustati jer ćete na kraju uvijek pronaći ono što tražite.

Pustim da me trenuci svladaju. Potrebna mi je ova mirnoća, potrebno mi je ništavilo u kaosu svega.

U glavi mi se vrti Beatrixino pitanje je li on još uvijek gleda porniće. Trebala bih provjeriti, ali ne mogu se natjerati ni na to. Zvuči jadno, ali ne mogu se nositi s još toga, kad mi je i ovo već previše. A što i da gleda? Hoće li to išta promijeniti? Doista? Održavam glavu iznad vode i čekam savjetovanje. Čekam da netko drugi bude tamo s nama kako bih mu objasnila da se želim rastati. Zbog toga sam još ovdje. Zbog toga sam robot u vlastitom životu i opijam se svake večeri do besvijesti. Znam da će rastava biti gadna, ali ostati zajedno još je i gore. Ovdje smo, ne zato što mislim da će cure biti trajno uništene; ne zato što ga još volim, jer prema njemu ne osjećam ništa osim mržnje. Već zato, ako ostane, pustit će me na miru. Ako ode, neprestano će me gnjaviti da pokušamo ponovno. Čekam savjetovanje da imam drugu osobu pokraj sebe kada mu budem rekla da ovo neće ići. Jer upravo sada, kako stvari stoje, znam da on to neće prihvatiti i dok ne »pokušamo sve« ja ne mogu otići mirne savjesti.

Događa li se ovo kada smatrate da znate najbolje i nastojite živjeti svoj život kako želite? Prisiljeni ste živjeti s posljedicama, ma koliko one bile možda velike ili nevažne.

Ljudi su poput oblaka, možda nakratko ostanu u vašim životima, ali onda, polako i sigurno, ponovno nestanu kada shvate da se vaša životna iskustva ne poklapaju.

»Da. Mislim da se sve majke tako osjećaju. Nitko ti neće reći za teške dijelove, zar ne? Slušaš o besanim noćima i nedostatku vremena za brak, ali nikada nećeš čuti o nedostatku vremena da razmisliš o tome što želiš u životu. Nećeš čuti da se netko boji da sve pogrešno čini i da će nauditi svojoj djeci. Nećeš čuti o tome kako te boli kada i djecu boli, i da bi učinila sve da odagnaš njihovu patnju. Nećeš čuti o apsolutnoj prestravljenosti koja se javi jednoga dana kada se pogledaš u zrcalo i shvatiš da osoba koja te gleda iz njega nije ona osoba kakva si mislila da ćeš postati, a ti nemaš pojma što se dogodilo s onom ženom kakvom si se smatrala.«