Dah romantizma ponajvećma nosi glavni junak, koji je, s jedne strane, oblikovan kao mitski lik i delimično kao junak bajke, a s druge kao varijanta osobenog tipa bajronskog junaka. U mitovima i bajkama se kristalizuju žudnje i fantazije, kao i strahovi i strepnje koji muče epohu: nesigurno i nestalno Dimino doba u Grofu Monte Kristu oblikuje mladog, neiskusnog i nevinog junaka koji biva kažnjen neproporcionalno krivici, simbolički umire nestajući iz svog sveta, vaskrsava kao nova osoba, povratnik s onog sveta obdaren naročitim moćima – znanjem, iskustvom i bogatstvom, da bi osvetom namirio pravdu za koju smatra da mu sleduje. Čitaocima nije teško da se identifikuju s bezazlenim mladićem koga nadvladavaju osioniji i moćniji i koji se vraća osnažen da kazni nasilnike jer je to model pravde kakav sadrže i bajke, u kojima najmlađi i najpotcenjeniji lik izdržava kušnje, izvršava zadatak i dobija nagradu. Dantesovom zatvaranju u Ifsku tvrđavu u okvirima mita odgovara silazak u donji svet, naročiti zadatak koji su obavljali i Gilgameš i Odisej i Eneja, pa i Orfej i Dante, poduhvat koji je neophodan da bi se junak opremio naročitim predmetom ili saznanjem, bez kojih ne može da izvrši svoju misiju. On će u samici prvo pokušati samoubistvo izgladnjivanjem, koje je prekinuto kada u njegovo samovanje uđe drugi čovek, isprva samo kao glas iz susedne ćelije, a posle prokopavanja prolaza kao pravo fizičko prisustvo. Opat Farija mudri je sveznalac, koji u bajkovitom aspektu romana ima funkciju pomagača – onoga koji junaka snabdeva čarobnim predmetom, dajući mu posebnu moć. Farija će Monte Krista podučiti brojnim zanatima i veštinama, dati mu praktična znanja iz hemije, fizike i medicine, tehnike, gradnje i inženjerije, naučivši ga mnogim jezicima, istoriji i geografiji, filozofiji i teologiji, razvivši Dantesu umeće čitanja i učenja i ljubav prema njima. Podeliće s Edmonom ne samo zgodne izume i znanje, već će mu predati mapu nepojamnog blaga skrivenog na ostrvu Monte Kristo.