Ruski konzul

U prirodi je, konačno, čovjeka da muku razumije tek kad njega pogodi.

Onaj koji trpi zlo najviše zlu i pomaže. Ne može se klečanjem pred laži služiti istini, niti će dželat biti priveden razumu žrtvinim plačem i oproštajem.

Sibirski medvjed hoće da se kupa u toplom moru, pa mu je najkraći put preko Srbije

Graditi može samo onaj koji može slobodno da sanja

Oprosti, dobrota bježi od slabih.

Ne može se klečanjem pred laži služiti istini,

Rob svoje lance vuče i u snovima.

Zlo činiti, od zla se braneći, tu zločinstva nema nikakvoga!

Ljubav dugo trpi, ona ne zavidi, ona se ne gordi. Ljubav ne misli o zlu, ona sve snosi, ona vjeruje, ona se nada, ona se raduje!

pobunu. Zarobljene Arbanase koristi kao najamnike, ali vojska cara Konstantina Devetog odnese pobjedu. Sam Manijakis pogine, a ostatak njegovih plaćenika, Arbanasa i ostalih, razbježi se po planinama južne Albanije, koja će dobiti svoje današnje ime baš po tim strancima – Albanima.

– Još samo… Samo još – otpuhnu starac – zasoli time da su Srbi, pre Albanaca, stigli i u Albaniju!

– Nego šta! – primakoh mu se. – Srbi su današnju Albaniju naselili bar četiri vijeka prije nego što su se prvi Albani, prvi Arbanasi, tamo pojavili. Albanci su stranci, koloni, a Srbi starosjedioci. Nikad koloni i došljaci ne nadijevaju imena rijekama, brežuljcima, planinama, poljima, jezerima ili šumama, sem ako je pusta i nenaseljena zemlja u koju dolaze. U XVII vijeku čak, na prostoru današnje Albanije, nazivi gotovo svih brda, klanaca, livada ili potoka bili su srpskog korjena. Arnauti su od Srba preuzeli i mnoge nazive drveća, voćaka, cvijeća, domaćih i divljih životinja, alata, namještaja, zanata, raznih zanimanja…