hr
Knjige
Marko Tomaš

Pisma s juga

Tekstovi iz knjige izvorno su objavljeni u rubrici “Pisma s juga”  u mariborskom dnevnom listu “Večer”


Cijeli se svijet svakodnevno nepovratno mijenja. Žalosno je da mijene uglavnom pokreće ljudska destrukcija. Moj grad je još uvijek dobrim dijelom ruševan. To rušenje se dogodilo u ime nekakve navodne promjene. Svijet se ruši da bi na njegovim ruševinama izrastao neki novi svijet. Tako govore. Negdje na čovjekovoj duši, na njegovoj sjeni, te i takve promjene ostavljaju ožiljke. Ali ja sam uvjeren da njegovu nutrinu jednako potresaju ta sasvim mala, za veći dio čovječanstva nevidljiva gibanja. Kako je smokva iz moje avlije ostala postojati samo u mojim i uspomenama mojih ukućana isto se dogodilo i s mojim djetinjstvom. Bezbrižnost se s godinama skupljala u grč a više nema ni smokvinog kazališta sjena da me zabavlja u trenucima potpune dokolice. Sjene su, zapravo, duša svake stvari. Sunčeva svjetlost poput rendgenskih zraka prolazi preko nečega i onaj tamni preslik stvari koje vidimo su rendgenska snimka duše. Zato se valjda i govori o svijetu sjena kada govorimo o onom nedokučivom i nepoznatom, onom čega se plašimo, onome što je izvan zamišljenje stvarnosti. 

64 štampane stranice
Prvi put objavljeno
2019

Utisci

    b2432823086je podelio/la utisakпре 3 месеца
    🐼Lagano štivo

    Vladimir Utješinovićje podelio/la utisakпрошле године
    👍Vredna čitanja

Citati

    seaandsimplicityje citiraoпре 10 месеци
    Kolodvori su vremenom, a pomno pratim njihovo duševno zdravlje, postali tužna mjesta. Takav je i mariborski kolodvor. Na njemu sam čekao vlak za Zagreb trpajući zalihe nikotina u organizam. Kolodvori mog djetinjstva bili su drugačiji. Njima je vladala vreva, život u svoj punini, a sada su naprosto tužni kao da su umorni od silnih rastanaka i sastanaka punih lažne nade. Jesu li kolodvori stvarno opustili ili sam ja postao pust?
    Vladimir Utješinovićje citiraoпрошле године
    Iako uvijek na gomili, u gunguli, gužvi, okruženi drugima ljudi na Mediteranu su usamljeniji nego navodno distancirani sjevernjaci. Zato što pristaju na površne odnose. Zato što pristaju igrati uloge, glumiti svoj život po unaprijed zacrtanim pravilima uklapajući se u vjekovima stare stereotipe. Tu nema mjesta inovaciji u bilo kojem području ljudskog djelovanja. Zato je cijeli Mediteran skupa sa svojim življem nalik tromoj, pospanoj životinji koja ne uspijeva pratiti ostatak svijeta.
    Corto Malteseje citiraoпре 2 године
    Dakle, ono što nas okružuje ne daje nam samo svoje slatke i mirisne plodove. Sve oko nas daje nam i svoju dušu, katkad zaigranu, u plesu s vjetrom. Ali mi smo ljudi i takve stvari ne primijetimo. Navodno uvijek imamo pametnijeg posla. Nekuda smo požurili ne obraćajući pažnju na svoju ili sjene drugih ljudi.

Na policama za knjige

    Vladan Radojicic
    Романи
    • 589
    • 8
    Vesna Vucurevic
    omiljene
    • 3
    Vladimir Utješinović
    April
    • 3
fb2epub
Prevucite i otpustite datoteke (ne više od 5 odjednom)