Kako se čovek oseća kad pročita jednu ovakvu knjigu? Kad kroz nju oseti sve unutrašnje lomove koji su pratili pisca iste tokom jednog sramotog i teškog perioda istorije Balkana.
Nemoguće je obuzdati emocije pred redovima u kojima je opisana potpuna propast i sunovrat jednog društva.
Slava Edibu Jaganjacu i njegovim kolegama koji su u nemogućim ratnim uslovima svoju profesiju stavili iznad svojih života.
Prvi utisak je da želim upoznati doktora koji je sve ovo napisano preživljavao, da ga zagrlim i da mu kažem..bravo, ljudino.
Bravo