PRVO FINALE ZA TRI GROŠA
O neizvesnosti ljudske sudbine
POLI:
To što želim, je l’ to zlo?
Jednom tek u tužnom veku
Da se predam sva čoveku –
Zar previsok cilj je to?
PIČEM (s Biblijom u ruci):
Na ovom svetu pravo je čoveka
Da bude srećan – kratak mu je vek,
Pa nek uživa u radosti, neka
Dobije hleba, a ne kamen tek.
Sreća je pravo svakoga čoveka.
No da l’ se ikad dosad čulo – je li? –
Da neko dobi svoje pravo? – Ne!
Svi bi bar jednom pravdu za se hteli,
Ali ne daju to prilike zle.
GOSPOĐA PIČEM:
Sve ti dobro želim ja
I dala bih sve, sirota,
Da šta imaš od života –
Majci to je sreća sva.
PIČEM:
Ko ne bi hteo biti dobar, fin?
Davati svoje bednom, što da ne?
Kad svi su dobri, stić’ će Božji sin,
I sjaj će njegov ozariti sve.
Ko ne bi hteo biti dobar, fin?
Avaj, na svetu, jadnu i ubogu,
Čovek je zao, i beda nas tre.
Ko ne bi bio za mir i za slogu?
Ali ne daju to prilike zle.
POLI i GOSPOĐA PIČEM.
Avaj, tu je u pravu on:
Svet je loš, čovek zlu je sklon.
PIČEM:
Da, u pravu sam, avaj, tu:
Svet je loš, čovek sklon je zlu.
Ali prilike za to daj!
Jest, ali prilike ne daju to!
Premda si mio bratu svom,
Bude l’ zbog tebe tesan dom,
Učiniće ti grdno zlo.
Ko ne bi bio veran, ko?
Ženi su drag, al’ biće lom
Dođeš li s druge domu svom,
Učiniće ti grdno zlo.
Ko ne bi bio zahvalan, ko?
Premda si mio detetu svom,
Kad budeš gadan, star i hrom,
Učiniće ti grdno zlo.
Ko ne bi bio human, ko?
POLI i GOSPOĐA PIČEM:
Da, to je prava šteta,
Takva je sudba kleta.
Svet je loš, čovek zlu je sklon,
Avaj, tu je u pravu on.
PIČEM:
Da, u pravu sam, avaj, tu,
Svet je loš, čovek sklon je zlu.
Svi bismo bili dobri, zar ne,
Ali ne daju to prilike zle.
SVE TROJE:
I svet će, tako, ostati loš,
Život ne vredi ni pišljiv groš.
PIČEM:
Svet je loš, čovek sklon je zlu,
Avaj, u pravu ja sam tu.
SVE TROJE:
Da, to je prava šteta,
Takva je sudba kleta.
I svet će, tako, ostati loš,
I stog ne vredi ni pišljiv groš.