Veština nadmetanja, naučio sam to na trkačkim stazama, u stvari je veština apstrahovanja, i sada sam podsetio sebe na tu činjenicu. Moraš da zaboraviš na svoja ograničenja. Moraš da zaboraviš svoje dileme, sumnje, bol, prošlost. Moraš da potisneš unutrašnji glas koji viče, preklinje: Ne mogu ni korak više! Nemoj da me teraš na to!“ A kad ga nije moguće potisnuti, moraš pregovarati s njim. Setio sam se mnogih trka u kojima je moj um hteo jedno, a telo nešto sasvim drugo, onih krugova u kojima sam morao da kažem svom telu: „Da, sakupio si važne poene, ali hajde svejedno da nastavimo dalje...“