Tri cunamija ili Evropa je ranjena

neoliberalizmu kao fašizmu uslužne djelatnosti su u riziku zbog toga što se na tržištu usluga sada može opstati prvenstveno koruptivnim mehanizmima i nelojalnom konkurencijom.

Ključna stvar je u tome da se ekonomska politika zasniva na onim resursima koji se nalaze „iznad tebe, oko tebe i ispod tebe“, a ne na uvezenim hibridima kojih „sad ga ima, sad ga nema“. Tek tada sistemi obrazovanja i nauke mogu postati izvoznici znanja i pameti na širokom prostoru.

Strategijska orjentacija za ekonomsku politiku neke države veoma je jednostavna. Kako ne bi došlo do strategijskih promašaja postoji formula koja glasi: „Pogledaj iznad sebe i utvrdi da li ima dovoljno sunca i oblaka; pogledaj oko sebe i utvrdi da li ima dovoljno vode, šume i poljoprivrednog zemljišta; ispitaj da li ispod tebe ima dovoljno vode i minerala – svoju ekonomiju zasnivaj na tome čime raspolažeš.“ Drugi dio strategijske formule glasi: „Sistem obrazovanja održavaj na najvišem mogućem nivou za industrijsku proizvodnju onoga što omogućava prirodni resurs tvoje zemlje, a u oblasti nauke pokušaj pratiti razvijene zemlje.“

Neoliberalizam se može definisati i kao državno-kriminalni kapitalizam koji redovno prate četiri prokletstva: prvo, uništenje javnog sektora; drugo, nekontrolisano zaduživanje građana; treće, socijalni nemiri tinjaju, ali se ne profilišu nego djeluju haotično; i četvrto, nacija osjeća nacionalnu i vjersku ugroženost, ali ne zna tačno od koga je ugrožena. Svi navedeni parametri su tipični, kao i za onaj fašizam s početka XX vijeka. A fašizam je kroz istoriju uvijek dolazio u ime slobode, gdje proglašavane istine, nisu one prave istine nego su mehanizam za držanje naroda u pokornosti. To je, pored ostalog, moguće i zbog toga što se u fašizmu prvo otmu kontroli oni pohlepni, nakon čega se izdignu na nivo političkog i državnog faktora. Ulazi se u fazu kada ti pohlepnici zbunjenim građanima počinju biti uzori.

Proizvođače i trgovce oružjem mnogo ne brine što 508.000 ljudi prosječno godišnje gubi život od oružja. Ali zato ih veoma zanima iznos profita koji se dobija prodajom oružja. SAD s 31 posto, a Ruska Federacija s 27 posto učestvuju u ukupnom svjetskom izvozu naoružanja i vojne opreme.

Prva osobina koju ćete prepoznati kod inferiornih ličnosti jeste „skretanje pažnje na sebe“, i to kroz jedan oblik egocentrizma. Takva ličnost očekuje i naprosto traži da u svemu i svačemu bude u centru pažnje. Ako to ne uspijeva nečim naročito pametnim, onda kašnjenje, dok ga svi drugi čekaju, postaje njegov uobičajeni alat. Ukoliko takva ličnost još ima i vlast u nekoj hijerarhiji, onda ona namjerno kasni na zakazane sastanke, dok je svi ostali učesnici strpljivo čekaju. Takva ličnost hoće svima da pokaže ko je ko.

Po završetku Velikog rata Rudolf Cistler se vratio u Sarajevo i nastavio svoju advokatsku profesiju. Slučajnost je htjela da na prvom ročištu zatekne istog tužioca i isto sudsko vijeće sa suđenja Gavrilu Principu. Kada je advokat Cistler uzeo riječ za odbranu svoga branjenika, nije progovorio nijednu rečenicu o sudskom predmetu. Držao je nadahnut govor o mimikriji i kameleonima, dok su sudije i tužilac zaleđeno slušali. U jednom trenutku predsjedavajući je prekinuo izlaganje Rudolfa Cistlera. Naprečac je saopštio oslobađajuću presudu za Cistlerovog branjenika i brzinom vjetra svi su napustili sudnicu. Rudolf Cistler je opet bio veoma nezadovoljan jer je njegov branjenik stvarno bio kriv, a nepravično je oslobođen krivice.

Veliki Ajzenhauer je rekao: „Rat se sastoji u tome da se ljudi, mada jedni druge ne poznaju, međusobno ubijaju na zapovijest ljudi koji se vrlo dobro poznaju, a međusobno se ne ubijaju.“

Molijer je davno rekao da „sve mane kada uđu u modu počinju se smatrati vrlinama“, te je dekadencija u neoliberalizmu odavno ušla u modu.

U zdravim društvenim sistemima banke su podrška privredi, dok su u neoliberalizmu banke vlasnici privrede. Tačnije rečeno, vlasnik i jednog i drugog je pojedinac ili mala grupa ljudi, s tim što su u toj strogoj hijerarhiji banke uvijek iznad privrede.