Hipoteza ne tvrdi da su snovi savršen odraz naših života u budnom stanju, već da su odraz ličnosti, vrednosti i težnji, kao i da preuzimaju deo emocionalnog tereta, briga i potreba koje imamo dok smo budni. Pobornici teorije tvrde da su čak do sedamdeset odsto naših snova „otelotvorenja simulacije“ ličnih misli i preokupacija.3