Horhe Luis Borhes

pomislih da nema ničeg neuhvatljivijeg od novca, budući da je, strogo uzev, svaki novčić (recimo, novčić od dvadeset sentava) prava riznica budućih mogućnosti. Novac je apstraktan, ponavljao sam, novac je buduće vreme. Može biti veče na ivici grada, može biti Bramsova muzika, može biti ova ili ona mapa, može biti šah, može biti kafa, može biti Epiktetove izreke koje uče kako se prezire zlato; on je Protej nestalniji od Prometeja sa ostrva Farosa. On je nepredvidljivo Bergsonovo vreme, a ne postojano vreme islama ili stoikâ. Deterministi poriču da na svetu postoji i jedan jedini postupak koji je mogućan, id est postupak koji se mogao dogoditi; novčić je simbol naše slobodne volje

pozivao na Plinija Mlađeg, po kome ne postoji tako loša knjiga da u sebi ne bi sadržala i nešto dobro

– Majstore, provozaćemo se gradom. Vozite nas kud hoćete.