Srećan je putnik koji je dugo putovao, po hladnoći, lapavici i blatu, naslušao se zveke zvoncadi, davao kola na opravku, svađao se i imao posla sa buntovnim upravnicima poštanskih stanica, sa kočijašima, kovačima i svakojakim usputnim huljama – pa na kraju krajeva ugleda poznati krov i svetlost što iz kuće do njega dopire; kad ugleda poznate sobe, čuje radosne uzvike čeljadi koja mu trče u susret, žagor i trčkaranje dece, tihi govor što umiruje dušu i što se prekida vatrenim poljupcima koji su kadri rasterati sve tužne misli. Srećan je čovek koji ima porodicu i takav kut; ali teško samcu.