zaboravim, da budem u srcu i mislima ravnodušan prema onome što mi je bilo na umu i da uzmem učešća u toj veselosti koja kao da je bila sastavni deo obeda, ali sam se malo-pomalo izdvojio iz te buke, čaša mi je stajala puna, a ja sam se gotovo rastužio gledajući kako to lepo stvorenje od dvadeset godina pije, govori kao amalin i smeje se utoliko više ukoliko je ono što se govorilo bivalo sablažnjivije.