bookmate game
Knjige
Guzelj Jahina

Vozom za Samarkand

Autorka romana Deca Volge i Zulejha otvara oči

Dobitnica nagrada Velika knjiga, Jasna Poljana i Velika nagrada Ivo Andrić

Poslednjih godina Ruskog građanskog rata živote duž Povolžja odnosila je glad. Mnogobrojna deca postala su siročad, skitnice i beskućnici. Boljševička vlada odlučila je da oko 150.000 napuštene dece koja su umirala od gladi hitno evakuiše u provincije u kojima je bilo više hrane.

Ova priča počinje 1923. kada komandir Dejev i komesarka Bela organizuju evakuaciju pet stotina dece-beskućnika iz Kazanja za Samarkand. Dejev se poput Odiseja, Herakla ili Jasona na putu suprotstavlja apsolutnom Zlu — Smrti — koja dolazi u raznim oblicima, kao Glad, Bolest ili Ubistvo. Ipak, u očima dece, tokom šest nedelja putovanja nižu se uzbudljive i opasne avanture kroz nepregledna prostranstva: od šuma Povolžja i kazaških stepa, preko pustinje Kizilkum i planina Turkestana. Široka paleta sudbina i likova: izbegli seljaci, čekisti, kozaci, ekscentrični svet malih skitnica sa svojim neobičnim jezikom, psihologijom, sujeverjem i nadama smenjuju se u neočekivano dirljivim situacijama i mizanscenima.

Jahina zadire u bolne teme iz prošlosti Rusije koje su se nesumnjivo odrazile na savremeno rusko društvo. Tim pre se veština njenog pisanja jasno odražava na svakoj stranici romana koji zrači životnom snagom.
487 štampanih stranica
Prvi put objavljeno
2021
Izdavač
Laguna
Prevodilac
Nada Petković
Da li već pročitali? Kakvo je vaše mišljenje?
👍👎

Utisci

  • b6568616237je podelio/la utisakпрошле године
    👍Vredna čitanja

    Potresan roman!

  • Aleksandarje podelio/la utisakпре 4 месеца
    👍Vredna čitanja
    🔮Kompleksna
    💡Poučna

  • Lidijaje podelio/la utisakпре 8 месеци
    👍Vredna čitanja

Citati

  • Aleksandarje citiraoпре 4 месеца
    Iblis. Iblis na tatarskom znači đavo.
  • Aleksandarje citiraoпре 4 месеца
    Marhum – ovako naziva slepu devojčicu upravnica Šapiro, pogrešno misleći da joj je to ime. U stvari, reč „marhum“ prevedena s arapskog, odnosno tatarskog, znači „onaj kome se Alah smilovao“ i koristi se za označavanje pokojnika.
  • Aleksandarje citiraoпре 4 месеца
    ubašvabin Smeh – iz nekadašnje pošalice „muh-meh, bubašvabin smeh“ (tj. nešto besmisleno, beznačajno).

Na policama za knjige

fb2epub
Prevucite i otpustite datoteke (ne više od 5 odjednom)