Ljudi bez grobova

Jezik govori – neka govori; uši slušaju – neka slušaju; ali oči – neka paze šta gledaju

napravila omču od haljine i skočila u drugi svijet

čovjek, koja god vrata otvorio, kud god krenuo, pa makar bio i zakovan za stolicu, neminovno nabasa na prošlost.

To je najveći maler, da uzmeš pare sa zemlje…

, on mene traži, ako me traži – to znači da se ja skrivam. A od koga ja da se skrivam?

Treba učiti, ali ne valja preučiti.

bajka koja se završava tvrdnjom da je svaki rastanak obećanje novog susreta.

Od sve duhovne hrane koja se jede u provinciji, razvodi su kao predjelo, najukusnija glavna jela su ubistva i kurvaluci, svađe dođu kao salata, a kada bogat osiromaši – to je desert.

specifičan, nesocijalizovan čovjek koji živi u običajima gdje se data riječ poštuje više nego što treba, a gdje tuđa ružna riječ na srce pada teže nego što treba.

specifičan, nesocijalizovan čovjek koji živi u običajima gdje se data riječ poštuje više nego što treba, a gdje tuđa ružna riječ na srce pada teže nego što treba.