bookmate game
Knjige
Viržini Grimaldi

Krajnje je vreme da upalimo zvezde

Topla, duhovita i izuzetno dirljiva priča o snazi porodice i šansama koje nam se pružaju na stazama kojima se ređe ide.

Kada Ana, tridesetsedmogodišnja samohrana majka i konobarica iz Tuluza, izgubi posao i shvati da su njene dve kćerke Kloe i Lili nesrećne i usamljene, odlučuje da sve tri zajedno krenu na putovanje do Skandinavije u kamp prikolici. Ova mala, disfunkcionalna porodica, iako puna ljubavi, krije bolnu tajnu. Na putu ka severu, upoznaće brojne živopisne saputnike, od kojih svaki ima neku svoju priču, a ona Žilijenova, usamljenog oca autističnog Noe, izmeniće put njihove sudbine. Anu i njene kćerke čeka putovanje kakvo nisu ni zamišljale — suze i smeh podeljeni na putu promeniće ih i povezati kao nikada pre.

„Zabavna, nežna priča puna dubokih osećanja.” — Femme actuelle

„Pozivnica da se upoznamo i da volimo sebe. Velika lekcija o životu.” — Aujourd’hui en France

„Darežljiva i vrcava knjiga koja nudi utehu za životne nedaće.” — Maxi
233 štampane stranice
Vlasnik autorskih prava
Čarobna knjiga
Da li već pročitali? Kakvo je vaše mišljenje?
👍👎

Utisci

  • Željko Čvorovićje podelio/la utisakпре 2 године

    Odavno nisam pročitala ovako dirljivu knjigu.Dotaka je nešto u meni, kao majci,kao ćerki, kao unuci i sestri.Porodica je često komplikovana ali imati pravu porodicu je kao živeti san.Ova autorka o tome piše tako toplo,uverljivo i bez pretvaranja.

  • Danka Tadićje podelio/la utisakпре 6 месеци
    👍Vredna čitanja
    💡Poučna
    🎯Zdrav
    🚀Čita se u jednom dahu

    Koliko lepa i topla porodična priča o odnosima s kojima se svi ponekad teže i lakše nosimo ❤️

  • bubamala87je podelio/la utisakпре 4 месеца

    Duboka i čarobna

Citati

  • Danka Tadićje citiralaпре 6 месеци
    Lako se stavim u tuđe cipele.

    Uočavam neke sitne detalje pored kojih ljudi često prolaze ne primećujući ih.

    I radujem se dvostruko više nego drugi ljudi. Zrak sunca, miris ljiljana, božićni ukrasi izazivaju u meni talase sreće.
  • Dragan Vidakovje citiraoпре 4 дана
    Kao što je i normalno, zahvalnost dugujem, pre svih, tebi, draga mama. Pre četrdeset godina uskočila sam u autobus. Ti si me tamo sačekala. Hvala ti što si mi toliko dala. Hvala ti što si zadržala pravac uprkos krivinama, udesima i kvarovima. Hvala ti što si me naučila da gledam kroz prozor i da tamo vidim lepotu. Hvala ti što si nam ostavila najveći deo tvog sedišta. Hvala ti što si nam omogućila da putujemo a da nikad stvarno ne odemo od kuće. Hvala ti što si od nas troje napravila porodicu i što si umela da nam pustiš ruku, ostajući, za svaki slučaj, iza nas, da nam čuvaš leđa. Ne bih mogla ni da zamislim bolju majku.
  • Dragan Vidakovje citiraoпре 4 дана
    Ranije, kad su ljudi govorili da sam drugačija, nije mi se to baš dopadalo, imala sam utisak da sam deo one igre „pronađi uljeza“. Ali, na kraju krajeva, želim da zauvek ostanem drugačija. Nikad ne želim da postanem kao drugi. Glupo je biti neko drugi kad je svako od nas on sam.

Na policama za knjige

fb2epub
Prevucite i otpustite datoteke (ne više od 5 odjednom)