Prvo veče, kad je došao po mene, onako snažan, kočoperan i muževan, rekla sam mu: ’Čujte, gospodine Loveri, imam trideset pet godina, bolesna sam ko šugavo pseto i ne volim da budem zajebana.’ A on je odgovorio: ’Znam koliko godina imate, svako se ponekad razboli, a zajebavanje me ne zanima.’ I tako smo izašli; i bio je tako divno samouveren; i zaljubio se u mene – i, naravno, zaljubio se u nameru da me spase. Ali ja ga nisam volela. Toliko puta sam htela da prekinem s njim. Samo, kad sam prekinula, kada je trebalo da prekinem, tako bih se poplašila… I tako smo se uzeli.“