bookmate game
Knjige
Ju Nesbe

Ostrvo pacova i druge priče

Pet priča iz bliske budućnosti.

Najčitaniji savremeni skandinavski pisac.
Dobro došli na Ostrvo pacova, u postpandemijsku Ameriku, gde imućni na vrhovima nebodera čekaju na evakuaciju dok se oni manje srećni bore po ulicama za opstanak.
U Brisaču naučnik koji istražuje večni život u poslednjem trenutku aktivira brisač sećanja pomoću kog može da zaboravi sve, jer je sećanje opasno.
Cvrčci pripovedaju o dva najbolja prijatelja koji se na putu za trke s bikovima u Pamploni zaljubljuju u istu devojku.
Protivotrov prati otuđenog sina koji planira posetu ocu na farmi zmija u Africi.
Na kraju, u epskom i opakom Crnom skakaču srećemo psihologa Lukasa Majera, za kog se ispostavlja da je profesionalni ubica u službi međunarodnih korporacija.
Poigravajući se žanrovima, Ju Nesbe ispituje šta je to što pokreće i određuje sudbinu čoveka kao pojedinca, ali i jedinke u društvu — ima li mesta za ljubav, saosećanje i pravdu čak i u ekstremnim uslovima borbe za opstanak?
„Poznat po svojoj veštoj karakterizaciji likova, napetosti od koje se diže kosa na glavi i šokantnim preokretima, Nesbe u ovoj mračnoj i uzbudljivoj zbirci priča istražuje iskrivljene umove i mračna mesta ljudskog srca, te nas suočava sa mogućim scenarijima naše neposredne budućnosti.“
— Bookreporter
„Spremite se za zbirku priča od kojih će vam se lediti krv u žilama.“
— Library Journal
319 štampanih stranica
Izdavač
Laguna
Da li već pročitali? Kakvo je vaše mišljenje?
👍👎

Utisci

  • Džoje podelio/la utisakпре 2 године
    👍Vredna čitanja

    ⭐⭐⭐

  • Marinaje podelio/la utisakпре 3 године
    👍Vredna čitanja
    🚀Čita se u jednom dahu

    Odlična knjiga

  • Aleksandra Tomicje podelio/la utisakпре 4 године
    🌴Knjiga za plažu

    Zanimljive priče. Vrlo vešto iskorišćene naučne pretpostavke i teorije o budućnosti. A mi ljudi ćemo u biti ostati isti samo sa dugačijim orudjem i oružjem da činimo dobro ili zlo.

Citati

  • Aleksandra Tomicje citiralaпре 4 године
    Možda se uvek trudimo da ostvarimo neko proročanstvo u koje smo poverovali. Možda se naš život i svodi na to.
  • b1505910694je citiraoпре 7 дана
    Dok su Đualijevu decu na svakom koraku progonili telohranitelji – u kući, školi, na časovima baleta, treninzima karatea i druženjima – to nije obuhvatalo decu posluge. Svi zaposleni bivali su podvrgnuti pretresu prilikom ulaska i izlaska iz zamka, jer je izdaja ipak u čovekovoj prirodi, ali se smatralo malo verovatnim da neko od njih bude otet, naročito pošto su potpisivali ugovor koji je poslodavca oslobađao odgovornosti u takvim slučajevima.

    Kada se tog popodneva Anton vratio iz škole sat kasnije nego obično, bilo mu je loše i ispričao je majci kako ga je, dok se vraćao kroz park Sempione, presreo neki čovek. Stavio mu je krpu na lice i Antonu se zacrnilo pred očima. Nije znao koliko je vremena prošlo kada se probudio u jednom žbunu velikog parka u centru grada. Boleli su ga grlo i jednjak, ali se inače osećao dobro. Kad su ga zamolili da opiše tog čoveka, Anton se jedino setio da je on nosio kaput iako je bilo toplo.

    Majka se obratila Luki Đualiju, koji je odmah pozvao policiju i lekara. Lekar je utvrdio da je dečaku natečeno grlo i da uzrok bolova može biti to što mu je nešto – nije izneo pretpostavku šta – bilo ugurano niz grlo. Više nije mogao da kaže bez detaljnijeg pregleda.

    U policijskom izveštaju pisalo je da je četvoro policajaca prilazilo ulazu u tvrđavu kada je došlo do eksplozije. Snaga eksploziva u želatinskim kesama koje su završile u dečakovom želucu ne bi bila dovoljna da ubije Luku Đualija i njegovu ženu da su oni bili u svom krilu tvrđave, a Anton u stanu za poslugu. Međutim, kao što sam rekao, njih dvoje su bili dobri ljudi i ne samo da su se nalazili u Antonovoj blizini već su bili u istoj prostoriji kao i on. Kad su se policija i vatrogasci probili kroz ruševine, ustanovili su da od njih nije ostalo mnogo toga.

    Te pojedinosti još nisam znao dok sam sedeo u jednom od najboljih milanskih restorana i gledao Judit Sabo u plave oči. Znao sam samo da je Anton stradao, a sa njim verovatno i Luka Đuali. Da sam omanuo u svom zadatku i da je sada već kasno. Shvatio sam tada i da se Judit Sabo nije šalila kad mi je rekla da ću preživeti samo ako ne budem zakasnio.

    „Onda na balu“, rekao sam. „Nije trebalo da te pustim.“

    „Ne, nije trebalo. Ali hteo si da pošalješ poruku Greku, zar ne?“

    Oćutao sam. „Pozvala si me ovamo da ne bih bio u zamku kad dečak stigne kući. Zašto?“

    „Na balu sam shvatila koliko znaš svoj posao. Nanjušio bi nešto i možda bi spasao Luku Đualija.“

    „Da li je Grekova odluka bila da me namamiš na ovu večeru?“
  • b0209481741je citiraoпре 4 месеца
    kasapi parče po parče, dok je njegov preostali crni skakač skakutao po tabli kao obezglavljena kokoška

Na policama za knjige

fb2epub
Prevucite i otpustite datoteke (ne više od 5 odjednom)