bookmate game
Knjige
Džared Dajmond

Puške, mikrobi i čelik: Sudbine ljudskih društava

„Polje istraživanja i moć obrazlaganja u ovoj knjizi su zapanjujući.“
— New Yorker
Zašto su Evroazijci osvojili, raselili ili desetkovali Indijance, Australijance i Afrikance, umesto da je obrnuto? U ovom klasiku našeg vremena evolucioni biolog Džared Dajmond razbija rasističke teorije otkrivajući koji su faktori zapravo odgovorni za sve ono što se događalo.
Priča počinje pre 13.000 godina, kada su lovci-sakupljači iz kamenog doba činili celokupnu ljudsku populaciju. Otprilike u to vreme razvojni putevi ljudskih društava na odvojenim kontinentima počeli su da se razlikuju. Rano pripitomljavanje biljaka i životinja u Plodnom polumesecu, Kini i drugim oblastima omogućilo je tamošnjem stanovništvu novi način života. Ali to lokalizovano poreklo poljoprivrede i stočarstva samo je deo objašnjenja za različite sudbine ljudskih zajednica. Ona društva koja su se udaljila od faze lovaca-sakupljača razvila su svoje pismo, tehnologiju, sistem vladavine, organizovane religije i moćno oružje, a stekla su i prirodnu otpornost na smrtonosne vrste mikroorganizma. Upravo su se ta društva uputila u pustolovine na moru i kopnu i napala ona manje razvijena, nasilno ih pokoravajući.
Knjiga Puške, mikrobi i čelik osvetljava nam način na koji je nastao savremeni svet i ukazuje na poreklo njegovih nejednakosti.
„Džared Dajmond argumentovano razbija stereotipe o razvoju ljudskih društava i pruža neočekivan i svež uvid u prošlost čovečanstva. Ovo je prava poslastica i nezaobilazno štivo za svakog duhovno radoznalog čitaoca.“
— Aleksandar Palavestra
„Opčinjavajuća knjiga. Postavlja temelj za razumevanje ljudske istorije.“
— Bil Gejts
717 štampanih stranica
Izdavač
Laguna
Da li već pročitali? Kakvo je vaše mišljenje?
👍👎

Utisci

  • Tomislav Radulovicje podelio/la utisakпрошле године

    Sjajno

  • b7998752660je podelio/la utisakпре 3 године
    👍Vredna čitanja

Citati

  • Uroš Veselinovićje citiraoјуче
    Deca u novogvinejskim planinama imaju naduvene trbuhe što je svojstveno za ishranu bogatu teško svarljivim materijama, ali sa manjkom proteina. Stari i mladi Novogvinejci redovno jedu miševe, pauke, žabe i ostale sitne životinje koje ne jedu ljudi u drugim delovima sveta, gde su dostupni veliki domaći sisari ili krupna divljač. Glad za proteinima verovatno je bila i osnovni razlog za ljudožderstvo rasprostranjeno u tradicionalnim gorštačkim društvima Nove Gvineje.
  • Uroš Veselinovićje citiraoјуче
    Poljoprivredu je u Plodnom polumesecu pokrenulo rano gajenje osam biljki, tzv. „rodonačelničkih biljnih kultura“ (jer su utemeljile poljoprivredu u tom regionu a možda i u svetu). Tih osam rodonačelnika bile su žitarice – jednozrna i dvozrna pšenica i ječam; mahunarke – sočivo, grašak, leblebije i gorka grahorica; i vlaknasta biljna kultura – lan.
  • Uroš Veselinovićje citiraoјуче
    Stanje u Mezoamerici pruža drugačiju sliku: ta oblast imala je samo dve životinje koje su se mogle pripitomiti (ćurku i psa), a one su davale mnogo manje mesa nego krave, ovce, koze i svinje; a kukuruz, tamošnja glavna žitarica, kao što sam već objasnio, teško se gajio, a možda i sporo razvijao. Zbog toga je moguće da je gajenje u Mezoamerici započelo tek oko 3500. g. p. n. e., (datum ostaje veoma nepouzdan); te prve korake u razvoju preduzeli su ljudi koji su još bili nomadski lovci-sakupljači, a stalna sela pojavila su tek oko 1500. g. p. n. e.

Na policama za knjige

fb2epub
Prevucite i otpustite datoteke (ne više od 5 odjednom)