Hadžiluk Plemenitom Snu

Možda sam patetičan, ali zaista vjerujem da se ključ sreće krije u prihvatanju mogućnosti nesreće i razočaranja, u riziku, kockanju, prepuštanju sveukupnosti onoga što može da ti se desi dok ne dopuštaš strahu da oblikuje tvoj odnos prema najbližoj budućnosti. I u ljubavi i na putovanju

Zbog jednog ovakvog pogleda vrijedi putovati, vrijedi skupljati pare, čekati u kilometarskim kolonama, prelaziti stotine kilometara… Zato što ovakav pogled jednostavno uliva neki nevjerovatan osjećaj, kad znaš da za sreću treba samo malo ljepote. To je odgovor na pogrešno postavljeno pitanje ima li života poslije smrti. Pravo pitanje je: ima li života prije smrti?

Čovjek mora da se kreće. Mora, jer će u suprotnom povjerovati da je ono malo prostora što ga okružuje čitav svijet, a ostatak svijeta samo apstraktni pojam – tamo negdje. Mora i zbog toga što će u suprotnom biti serijski proizvod svoje okoline, umjesto da okolina bude bar djelimično njegov proizvod, trag njegovog postojanja, znak da je tu neko živio. Čovjek mora da mijenja tačku sa koje gleda na svijet