Стеван Сремац

Зона Замфирова

Ljubavna priča uz koju sazrevaju generacije.
Zona Zamfirova je knjiga uz koju odrastaju generacije. Koja je tajna njene popularnosti? Zašto se i sto godina posle prvog izdanja priređuju pozorišne predstave, televizijske serije, igrani filmovi i mjuzikli  i zašto su po pravilu hitovi svog vremena? Kako iz jedne konvencionalne fabule o dvoje mladih, razdvojenih staleškim razlikama, koji posle mnogobrojnih ljubavnih trzavica nalaze mir u bračnoj luci, nastalo je opšteprihvaćeno, nacionalno delo? Zato što delo ne čini tema nego način na koji je interpretirana.
A priča o Zoni, bogatoj mezimici ćerki, i za nju nepriličnom kujundžiji Manetu, iskazana zavodljivim staroniškim dijalektom, ispričana je tako da objedinjuje bajkovitost ljubavne priče i erotsku suptilnost, čaršijsko ogovaranje i etnografsku faktografiju, novinske paskvile i simboliku detalja, dobronamerni humor i britkost satire — i, što je posebno značajno, pripovedačku samoironiju i autoparodiju.
U Zonu Zamfirovu je tako usađen i njen sopstveni antiroman: ironični pripovedač razgrađuje idiličnost priče o mladima što se vole, uzdrmava značaj rodnih uloga, igra se kompleksima u kojima se naš čovek i danas prepoznaje — i gradi, književnim sredstvima modernog doba, ljubavnu priču za sva vremena.
186 štampanih stranica
Izdavač
Laguna
Da li već pročitali? Kakvo je vaše mišljenje?
👍👎

Utisci

    Verica Zivadinovicje podelio/la utisakпре 2 године
    👍Vredna čitanja

    Ko je išao u školu, a nije pročitao, može se smatrati nepismenim

    Bogdan Zaricje podelio/la utisakпрошле године
    👎Možete propustiti

    Milica 😉je podelio/la utisakпре 2 године
    👍Vredna čitanja

Citati

    Milicaje citiraoпре 3 године
    Повлачи се у самоћу, ону тако милу самоћу младим створовима који не знају шта им је, а жељни су да пате; ону самоћу око које ври живот и чује се жагор, а они, скривени у тој самоћи, уживају јер знају да их нико не зна где су. Ту се тако повуче и гледа, а не зна куд гледа; и мисли, а не зна шта мисли, само осећа. Осећа да јој је нешто мило и тужно нешто; осећа да пати, а не зна још од чега пати. А пријатна јој та самоћа, која је заклања од погледа укућана, који су јој погледи од неко доба ужасно досадни постали.
    enasredojevicje citiraoпрошлог месеца
    На шта су се све решили чорбаџи-Замфирови, само да би ућуткали гласове.

    Кроз уста истога тога Милисава говорио је већи део грађанства, и то је остало, и такорећи стереотиписало се. И само утолико уколико је код нас „свако чудо за три дана“, само утолико се мање и ређе говорило – говорило се и тумачило само онако као у први мах.

    Glava 18

    enasredojevicje citiraoпре 2 месеца
    У овој приповеци ово је први и једини дијалог двоје заљубљених. Дијалог није нимало пикантан, чак ни интересантан; а то је просто стога што је тамо, у том свету, срамота да се мушко и женско и погледају, а камоли разговарају. (А и да није тако, опет би дијалог био врло обичан, јер у таквим приликама заљубљени обично не знају шта да разговарају, или разговарају којешта.)

    Glava 10

Na policama za knjige

fb2epub
Prevucite i otpustite datoteke (ne više od 5 odjednom)